Moj proizvođač nalazi se izvan EU-a — tko regula digitalni pasport proizvoda tada?

EU-uvoznik uređuje putovnicu, ne sam proizvođač

Ako je proizvođač izvan EU-a, odgovornost za digitalni proizvodni putovnicu u praksi leži na onome koji proizvod na tržište EU-a unosi: uvozniku. Naime, ESPR razlikuje proizvođača (gdje se proizvod zapravo izrađuje) i sudionika na tržištu odgovornog za usklađenost u Uniji. Ako se taj proizvođač nalazi izvan EU-a, ta uloga obično pripada uvozniku ili ovlaštenom predstavniku kojeg je proizvođač za tu svrhu odredio. Putovnicu ne mora izraditi sam proizvođač — bitno je da su podaci dostupni i da je netko unutar EU odgovaran za njihovu točnost i dostupnost.

Za koga su te obveze relevantne, a za koga nisu

Ova razlika vrijedi za svaki proizvod koji pada pod delegiranu uredbu ESPR-a i koji je izrađen od strane druge strane izvan Europske unije. Za odjeću i tekstilne proizvode to znači: čim se primjenjuju sektorski specifični zahtjevi za tekstil, u pitanju je uvoznik koji komad odjeće s područja treće zemlje na tržište EU-a unosi — ne tvornica u zemlji podrijetla. To vrijedi za situacije u kojima postoji stvarni uvoz u EU. Ne vrijedi za proizvođače koji su sami uspostavljeni u EU-u (oni su tada izravno odgovorni sudionici na tržištu), niti automatski vrijedi za posrednike koji proizvod samo preprodaju unutar EU-a bez da su ga sami uvezli — oni mogu imati druge, lakše obveze. U slučaju sumnje o tome tko u određenom lancu vrijedi kao uvoznik, tekst samog ESPR-a je polazna točka.

Nema još fiksnog datuma, ali jasan vremenski plan

Još nema određenog datuma početka primjene za proizvodni putovnicu za odjeću i tekstil. Radni plan ESPR-a za razdoblje 2025–2030 spominje delegiranu uredbu za tekstil koja se po očekivanju uspostavlja 2027. godine, s odjećom i tekstilnim proizvodima koji se sastoje od četrdeset posto ili više tekstilnih vlakana kao prvom kategorijom. Dokle god se ta delegirana uredba ne objavi, sektor nema konkretne obveze. Do tada se ništa ne mijenja u raspodjeli uloga između proizvođača, uvoznika i ovlaštenog predstavnika: ti okviri već su utvrđeni samim ESPR-om, samo trenutak kada će se primjenjivati na tekstil još nije određen. Čim se uredba objavi, taj će se datum objaviti ovdje.

Što to znači u praksi

Tko uvozi odjeću ili tekstil od proizvođača izvan EU-a, pametno je da već sada kartira tko u lancu koju ulogu ima. Prvo: utvrditi je li riječ o uvozu u EU, i ako jest, tko taj uvoz stvarno provodi — često je to osoba koja se smatra uvoznikom. Zatim: utvrditi je li proizvođač izvan EU-a odredio ovlaštenog predstavnika, i ako jest, što taj predstavnik čini i što ne čini. Dalje: dogovoriti se s proizvođačem koje će se proizvodne podatke dostavljati — sastav materijala, podrijetlo i ostale informacije potrebne za putovnicu — jer ti podaci negdje moraju doći, a proizvođač je za to izvor, čak i ako je uvoznik ukonačno odgovaran za putovnicu. Konačno: razmisliti o tome tko putovnicu tehnički sastavlja i hostira, kako to ne bi bilo organizirano tek kad obveza stupi na snagu. Za marke i uvoznike koji preuzimaju tu ulogu, platforma kao texpas.eu putovnicu sastavlja na osnovu dostavljenih podataka proizvođača ili uvoznika, hostira je deset godina i dostavljač QR-datanositelju — ali odgovornost za točnost temeljnih podataka ostaje na sudjelniku na tržištu koji djeluje kao uvoznik ili ovlašteni predstavnik.

Gdje je to navedeno: članci 28 i 29 ESPR-a

Obveze zastupnika nalaze se u članku 29. Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR): u njemu je opisano što se očekuje od zastupnika kada se proizvod iz izvan EU-a stavlja na tržište. Članak 28. iste uredbe uređuje figuru ovlaštenog predstavnika: stranu koja fabrikant izvan EU-a može odrediti da u njegovo ime obavi određene zadatke. Zajedno ta dva članka određuju da postoji, čak i ako fabrikant sjedri izvan Unije, uvijek identifikabilna strana unutar EU-a odgovorna za usklađenost.

Tko sada već surađuje s fabrikantom izvan EU-a, najbolje je da počne bilježenjem podjele uloga u lancu i traženju podataka o proizvodima od fabrikanta, kako bi se pri objavi delegiranog akta za tekstil ne došlo do zaostajanja.

Na čemu se ovo temelji

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex-u. Pozivamo se za svaku tvrdnju; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno morate učiniti

Što se od vas očekuje

Kada se odjeća ili tekstil proizvode izvan EU-a i od tamo stižu na europsko tržište, veliki dio odgovornosti za digitalni produktni dosje prelazi na stranu koja proizvod na tržište EU-a unosi. Sam proizvođač nalazi se izvan dosega EU nadzora, a upravo zato ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) u članku 29 i članku 28 regulira tko preuzima tu ulogu.

Uvoznik postaje odredbena stranka

Članak 29 ESPR-a postavlja obveze na uvoznika: osobu koja proizvod iz zemlje izvan EU-a unosi na europsko tržište. Za poduzeće od 10 do 100 radnika koje nabavlja odjeću ili tekstil iz tvornice primjerice u Bangladešu, Turskoj ili Kini, to u praksi znači da proizvođač te tvornice ne mora automatski dostaviti digitalni produktni dosje. Uvoznik mora provjeriti postoji li dosje, je li točan i je li dostupan preko QR-podatkovnog nositelja na proizvodu. Tko je nesiguran da li se ta uloga odnosi na vlastito poduzeće, detaljnije pojašnjenje može pronaći na Jesam li uvoznik ili proizvođač prema ESPR-u?.

Provjera prije stavljanja u promet

U praksi to znači da se provjera dossiera provodi prije nego što se odjeća u EU-u proda, a ne nakon toga. Za poduzeće bez velike pravne službe to je često novi korak u procesu nabave: pored kontrole kvalitete i kontrole proizvoda dolazi kontrola specifično vezana uz prisutnost i točnost dossiera. To zahtijeva usklađivanje s proizvođačem oko toga koji se podaci dostavljaju i u kojem obliku.

Ovlašteni predstavnik kao alternativa

Članak 28 ESPR-a pruža mogućnost da proizvođač izvan EU-a odredi ovlaštenog predstavnika koji u EU-u djeluje u njegovo ime. Za srednje veličko poduzeće za odjeću ovo je relevantno kada je proizvođač sam veća stranka koja radi za više europskih nabavitelja i preferira centralizaciju upravne opterećenja. U tom slučaju odgovornost za dosje prolazi preko tog predstavnika, a ne (samo) preko uvoznika. Tada je važno utvrditi tko točno preuzima tu ulogu i koji se podaci kroz koju stranu dostavljaju.

Vlastita marka to ne čini jednostavnijim

Za poduzeća koja proizvodnju lanca izvan EU-a obavlja pod svojom markom, dodaje se još jedan sloj: ujedno su nositelj marke i (često) uvoznik. Tko bi to htio više znati, može dalje čitati na Odjeću i tekstil prodajem pod svojom markom — koje obveze trebam? i na Odjeću sam dao izraditi pod svojom markom — tko izrađuje pasport?. Kombinacija uloga ne znači da su dva dossiera potrebna, ali jest važno da bude jasno tko je unutar vlastitog poduzeća odgovoran za dostavljanje podataka strani koja dosje sastavlja.

Gdje stvari krenu po zlu u praksi

Niz situacija se redovito pojavljuje kod poduzeća koja rade s proizvođačima izvan EU-a.

Proizvođač isporučuje samo proizvodni dosije ili certifikat kvalitete, a poduzeće ide od pretpostavke da je to isto što i digitalni produktni dosje. To nije slučaj: dosje zahtijeva specifične, strukturirane podatke koji se otključavaju preko QR-koda, a ne zasebni certifikat.

Druga situacija: s više proizvođača izvan EU-a radi se na različitim kolekcijskim dijelovima, a nitko unutar poduzeća nema pregled koji je proizvođač koje podatke već dostavio. Rezultat je da dio kolekcije bez valjanog dossiera stigne na EU-tržište, bez da se to unaprijed primijetи.

Treće: poduzeće mislì da je proizvođač izvan EU-a odgovoran i ostaje odgovoran, čak i nakon uvoza u EU. Čim proizvod stigne na europsko tržište, odgovornost je na uvozniku ili ovlaštenom predstavniku, a ne na samom proizvođaču — koji se nalazi izvan dosega EU-regulacije.

Četvrta situacija javlja se kada poduzeće i uvozi i preprodaje ostalim prodavaonicama ili platformama. Nedoslednost u vezi s tim ko u tom lancu ima koju ulogu ponekad dovodi do toga da se niko ne osjeća odgovornim za putovnicu. Za one koji su u toj ulozi, razlika između vlastitih obveza i obveza kupaca detaljnije je razrađena na Koje obveze ima distributor ili trgovac odjeće i tekstila? i na sam distributor odjeće, koja su moja obveze pri digitalnom proizvodnom dossjeу.

Peta: pri prodaji preko vlastite web-trgovine u kombinaciji s proizvođačem izvan EU-a previđa se da ovdje također vrijedi obveza uvoznika, nezavisno od kanala prodaje. Tko proda preko tržišnice, može vlastiti položaj usporediti s pojašnjenjem na Što znači digitalni pasport proizvoda ako odjeću i tekstil prodajem putem internete tržnice?.

Što možete dokumentirati

Za poduzeća koja rade s proizvođačima izvan EU-a praktično je da nekoliko stvari fiksira pisano, na primjer u ugovoru o nabavi ili u zasebnom dodatku:

Koja strana daje podatke za putovnicu proizvoda: proizvođač, ovlašteni predstavnik, ili vlastito poduzeće kao uvoznik.
Koje točno podatke daje proizvođač (materijalni sastav, podrijetlo, proizvodni proces) i u kojem obliku i jeziku.
Tko je unutar vlastitog poduzeća odgovoran za provjeru dostavljenih podataka prije nego proizvod uđe na tržište EU-a.
Je li ovlašteni predstavnik imenovan prema članku 28. ESPR-a, i tko je taj predstavnik.
Kako se postupa sa promjenama u kolekciji ili proizvodnom procesu, i tko je proizvođač na to adresirat.
Pregled po kolekciji ili proizvodnoj liniji kojih proizvođač koji proizvode dobavlja, tako da je pri nadzoru brzo jasno koja putovnica pripada kojem članku.

Tko još nije siguran koja je točno uloga vlastita poduzeća u tom lancu, nalazi opći pregled na Tko je odgovoran za digitalni pasport proizvoda odjeće i tekstila?. A za one koji se pitaju koje su posljedice ako to nije u redu, postoji pojašnjenje na Što se događa ako nemam digitalni pasport proizvoda za svoju odjeću i tekstil?.

Ovo nije pravna savjet. Ova stranica pruža opće informacije o regulativi na koju se ova platforma odnosi. Ne poznajemo vašu situaciju. Ako sumnjate u vlastiti slučaj, obratite se pravniku ili nadležnom nadzornom tijelu.

Napisano s AI-jem na osnovu gornjih izvora, provjerio čovjek na 2026-08-22. Nešto nije u redu? Javite nam — ispravke imaju prioritet.