Što znači digitalni pasport proizvoda ako odjeću i tekstil prodajem putem internete tržnice?

Što konkretno morate učiniti

Što se od vas očekuje

Tržnica na internetu sama po sebi dobija svoj vlastiti niz obveza prema ESPR-u, odvojen od obveza prodavača koji je koriste. Članak 35. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) posebno se odnosi na pružatelje internetskih tržnica i tražilice. Osim toga, i dalje se primjenjuje ono što se očekuje od distributera i trgovca prema člankom 30. i 31. ESPR-a — a tržnica može, ovisno o ulozi koju ima, biti smatrana u nekoliko svojstava istodobno.

Tržnica kao posrednik informacija

Za pružatelja internetske tržnice primarno je važno da informacije koje su vezane uz ponudu — uključujući podatke iz digitalnog putovnice proizvoda — budu vidljive potencijalnom kupcu prije nego što kupi. Tržnica nije ona koja sastavlja putovnicu ili izmišlja podatke, već ona koja osigurava da su QR-kod ili slična nosaču podataka vidljivi uz ponudu. Za poduzeće od 10 do 100 zaposlenih koje samo upravlja web-shopom ili platformom gdje također prodaju treće osobe, to znači da način na koji su stranice proizvoda izgrađene mora omogućiti prostor za ovaj nosač podataka i da mora postojati proces za provjeru jesu li prodavači zaista dostavili te informacije.

Prodavač na tržnici ostaje sam odgovoran

Tko god prodaje putem tržnice, time ne mijenja svoju poziciju u lancu. Poduzeće koje je proizvodač, uvoznik ili distributor, ostaje to — tržnica je prodajni kanal, a ne strana koja preuzima vlastite obveze. Koje su točno te vlastite obveze, ovisi o ulozi: tko odjeću pod vlastitom markom daje da se proizvede i stavi na tržište, podliježe drugačijem nizu obveza nego tko se ponovno prodaje postojeću tekstilu treće strane. Za razlikovanje između tih uloga, stranica Jesam li uvoznik ili proizvođač prema ESPR-u? je logična polazna točka.

Ako tržnica djeluje kao distributor ili trgovac

U nekim slučajevima tržnica sama preuzima ulogu distributora ili trgovca — na primjer kada se zalihe pohranjuju i prate putem tržnice ili kada tržnica sama nastupa kao prodajna strana prema vanjskom svijetu. U tom slučaju za tržnicu vrijede iste obveze kao za bilo kojeg drugog distributora ili trgovca prema člankom 30. i 31. ESPR-a, kao što je provjera je li proizvod praćen potrebnim informacijama prije nego što se ponudi. Što te obveze znače, detaljno je objašnjeno na stranici Koje obveze ima distributor ili trgovac odjeće i tekstila?.

Vidljivost nosača podataka u ponudi

Ponavljajuća praktična točka je da QR-kod ili drugi nosač podataka mora biti vidljiv sam uz ponudu, a ne tek nakon kupnje ili samo na fizičkom proizvodu kada je već dostavljen kod kupca kući. Za poduzeća koja prodaju preko više tržnica istodobno — vlastiti web-shop, velika tržnica i možda drugu platformu u drugoj zemlji — to znači da se na svakom od tih kanala posebno mora provjeriti je li nosač podataka pravilno prikazan, jer se tehnički format stranica proizvoda razlikuje od platforme do platforme.

Gdje stvari krenu po zlu u praksi

Česta situacija je da poduzeće pretpostavlja da tržnica "to regulira" jer ima i vlastitu obvezu prema članku 35. Međutim, tržnica samo osigurava da se informacije čine vidljivima — ona te informacije sama ne prikuplja od proizvođača niti ne sastavlja putovnicu.

Druga situacija: proizvod se na vlastitom web-shopu pravilno prikazuje s QR-kodom, ali ista lista na tržnici nedostaje nosač podataka jer feed proizvoda koji se izvozi na platformu ne uključuje to polje. Problem tada nije u samim podacima, već u tehnički povezanosti između vlastitog sustava i platforme.

Treća situacija nastaje kada poduzeće putem tržišnog mjesta prodaje proizvode koje isporučuje proizvođač izvan EU-a, bez jasnoće tko u tom lancu ima ulogu uvoznika i zato je odgovoran za pasport. Tržišno mjesto u tome nema nikakvu ulogu — ta odgovornost leži na stranki koja proizvod daje na tržište EU-a, kako je opisano na stranici Moj proizvođač se nalazi izvan Europske Unije — tko tada uređuje produktni pasport?.

Četvrta situacija: prodavači privatne marke koji pretpostavljaju da, jer proizvod nosi njihovu marku i prodaje se putem tržišnog mjesta, obveza leži na tržišnom mjestu ili proizvođaču. Tko nosi vlastitu marku, obično ima u tome vlastitu poziciju, kako je objašnjeno na stranici Odjeću i tekstil prodajem pod svojom markom — koje obveze trebam?.

Peta situacija javlja se kod poduzeća koja sami ne upravljaju tržišnim mjestom ali na njima prodaju, te misle da kao "mali igrač" ostaju izvan vidokruga. Obveze koje vrijede za proizvođače, uvoznike ili distributere ne ovise o veličini poduzeća niti o odabranom prodajnom kanalu.

Što možete dokumentirati

• Pregled svih prodajnih kanala (vlastita internetska trgovina, tržišna mjesta, platforme u drugim EU-članicama) s provjerom po kanalu je li podnositelj podataka pravilno prikazan u prikazu proizvoda.
• Dogovori s tržišnim mjestom ili platformom o načinu na koji se produktni podaci, uključujući link na digitalni produktni pasport, prenose putem feeda ili API-ja.
• Interna dodjela uloge koju samo poduzeće ima po liniji proizvoda — proizvođač, uvoznik, distributor — kako bi bilo jasno tko je u organizaciji odgovoran za dostavljanje podataka za pasport.
• Dokumentacija o podrijetlu proizvoda koji se prodaju putem tržišnih mjesta, uključujući podatke proizvođača ili uvoznika, kako bi se na pitanja tržišnog mjesta ili nadzornog tijela brzo moglo dokazati tko je koje informacije dostavio.
• Čvrsti postupak provjere novih oglasa prije objave, kako bi se otkrio nedostajući podnositelj podataka prije nego što je proizvod vidljiv kupcima.