texpas.eu

Moj dobavljač ne dostavljaj podatke — što mogu učiniti?

Obveza pružanja podataka ne leži samo na vama

Ako dobavljač tražene podatke ne dostavi, odgovornost proizvođača ili uvoznika za digitalni pasport proizvoda ne nestaje automatski — ali ta odgovornost nije neovisna. ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) pravi razliku između proizvođača, koji mora osigurati izradu pasporta i njegovu povezanost s proizvodom, i drugih aktera u dobavnoj verigi, koji su sami obvezni da učine relevantne informacije dostupnima. Dobavljač koji odbije ili ne odgovori time krši ne samo dogovor između dvaju trgovinskih partnera, već mogućno i obvezu koja izravno proizlazi iz same uredbe. To mijenja razgovor: tada nije riječ samo o "možete li to dostavi", već o zakonskoj obavezi koja počiva na samom dobavljaču.

Za koga se ovo odnosi i za koga se ne odnosi

Ova tema odnosi se na odnos između proizvođača ili uvoznika i sudionika niže u verigi — dobavljačima sirovina, proizvodnjama odjeće, proizvođačima tkanina — u mjeri u kojoj spadaju u grupu proizvoda za koju je na snazi delegirana uredba. Nije riječ o općim trgovinskim informacijama koje nemaju nikakve veze s digitalnim pasportom proizvoda, niti o pitanju kako se razriješava ugovorni spor između dva poduzeća — to je područje građanskog prava, a ESPR to ne uređuje. Važno je i ovo: sve dok za odjeću i tekstilne proizvode nije objavljena delegirana uredba, zakonska obveza iz članka 38 za tu grupu proizvoda još ne postoji. Sama uredba je već donešena, ali njezina primjena na tekstil čeka još na tu provedbu.

Kada to počinje vrijediti i što važi do tog vremena

Čvrsti datum za odjeću i tekstilne proizvode trenutno nije utvrđen. Što je dobro utvrđeno: u radnom planu za 2025.–2030. očekuje se delegirana uredba za tekstil 2027., pri čemu odjeća s osamdeset posto ili više tekstilnih vlakana dolazi na red prvo. Čim je ta uredba objavljena, tek tada dolazi trenutak kada obveze iz članka 27 i članka 38 za tu vrstu proizvoda počinju konkretno vrijediti, uključujući i obvezu dobavljačima lanaca da pružaju relevantne podatke. Do tog vremena nema zakonskog roka na koji se dobavljač može pozvati da níe ne isporuči, ali nema ni zakonske prisile da se isporuka uvede posebno za tekstil. Čim je datum poznat, bit će naveden ovdje.

Kako se to u praksi ostvaruje

Prvi je korak provjera je li proizvod za koji su potrebni podaci već obuhvaćen objavljenom delegiranom uredbom — za odjeću i tekstil to sada još nije slučaj, što znači da zakonska obveza iz članka 38 na njega još nije primjenjiva. Ako jest, tada je korisno pismeno evidirati zahtjev dobavljaču: koji su podaci traženi i kada. Nakon toga dobavljač se može upozoriti na vlastitu obvezu koja proizlazi iz članka 38, tako da bude jasno kako nije riječ o uslizi već o obavezi koju ta uredba sama tom subjektu nalaže. Ako dobavljač potom i dalje ne ispuni obvezu, ostaju dva paralelna kanala: kanal nabavnih uvjeta ili ugovora o isporuci, u kojem se dogovori o dostavi podataka često već nalaze ili se mogu naknadno unijeti, i kanal vlastite odgovornosti kao proizvođača ili uvoznika. Potonje znači: napori učinjeni da se prikupe podaci evidentirani su — kada je što traženo i koji je bio odgovor. To je relevantno jer odgovornost za digitalni pasport prema članku 27 ostaje kod proizvođača, čak i ako dio u verigi ne surađuje.

Zakonska osnova: članak 27 i članak 38 ESPR

Članak 27. Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR) postavlja obaveze koje počivaju na proizvođaču s obzirom na digitalni pasport proizvoda, uključujući osiguravanje da su potrebne informacije dostupne. Članak 38. iste uredbe specific se obrača na druge subjekte u lancu opskrbe i obvezuje ih da dostave informacije potrebne za ispunjavanje zahtjeva uredbe. Oba članka na ovaj način djeluju zajedno: proizvođač nosi krajnju odgovornost za pasport, dok uredba istodobno postavlja samostalnu obavezu prikupljanja podataka na druge članova u lancu.

Ako ste u ovom trenutku već u razgovoru s dobavljačem o prikupljanju podataka, možete ta dva članka koristiti kao polaznu točku za razgovor i čuvati vlastitu korespondenciju o tome — čak i ako je obaveza za odjeću i tekstil formalno još nije stupila na snagu. Čim se delegirana uredba za tekstil objavi, to će se računati kao priprema.

Na čemu se ovo temelji

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex-u. Pozivamo se za svaku tvrdnju; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno morate učiniti

Što se od vas očekuje

Obveza leži na proizvođaču, a ne na dobavljaču podataka

Članak 27. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) stavlja odgovornost za digitalni proizvodni pasoš na proizvođača. Za marku odjeće ili uvoznika koji proizvode stavljaju na tržište pod svojim imenom, to znači: obveza da su podaci potpuni i točni leži na vlastitom poduzeću, čak i ako se stvarne informacije — sastav vlakana, zemlja proizvodnje, kemijska obrada — moraju dobiti od dobavljača. Poduzeće od 10 do 100 zaposlenih obično nema vlastitu proizvodnju i stoga je za gotovo sve sadržaje ovisno o trećim stranama. Ta ovisnost ne mijenja gdje leži obveza. Tko pasoš objavljuje, snosi odgovornost za njegovu točnost.

Akteri u lancu opskrbe imaju vlastitu obvezu isporuke

Članak 38. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) opisuje zahtjeve za aktere u lancu nabave: strane koje imaju informacije potrebne za pasoš moraju biti obavezane podijeliti ih sa stranom koja pasoš sastavlja. To je za marku važno znati jer znači da dobavljač koji odbije ili odgodi ne ide bez kazne — ni na toj strani postoji obveza. U praksi se pozicija marke na kraće razdoblje malo mijenja: pasoš mora doći, a marka je ona na koju se gleda. Ali to pruža osnovu za pozivanje u vlastitim ugovorima i komunikaciji.

Upitati i dokumentirati dio je dužne pažnje

Ono što poduzeće može praktički napraviti je rano i specifično upitati koje su podatke potrebne i to dokumentirati písanom. Koje podatke trebam zatražiti od svojega dobavljača odjeće i tekstila? opisuje na što se to pitanje konkretno odnosi. Za organizaciju te veličine to je često stvar jednog nabavnog službenika ili koordinatora održivosti koji koristi fiksnu listu po dobavljaču, umjesto ad hoc korespondencije. Bez te dokumentacije kasnije je teško dokazati što je traženo i kada.

Gdje stvari krenu po zlu u praksi

Dobavljač ne odgovara, a nema ugovornog mehanizma zaustavljanja. Mnogi ugovori o nabavi dobavljačima izvan EU sastavljeni su prije nego što je digitalni proizvodni pasoš bio tema i ne sadrže odredbu o isporuci podataka. Bez takve odredbe malo je osnove da se čeka nešto za što ne postoji dogovor.

Podaci stignu, ali prekasno za vlastito planiranje. Marka koja želi staviti kolekciju na tržište otkriva da sastav vlakana ili certifikat postanu dostupni tek nakon proizvodnje — dok pasoš mora biti dostupan već pri prodaji.

Proizvod se proizvodi kod više proizvođača i nitko se ne osjeća odgovornim za cjelinu. Za odjevni predmet čija tkanja, boje i proizvodnja su kod različitih strana, svaka strana može ukazati na sljedeću. moj odjevni predmet izrađuje više proizvodnih pogona, tko daje koji podatak ulazi u to kako ta podjela izgleda u praksi i zašto sama marka mora biti ta koja vodi.

Dobavljač isporučuje certifikat, ali taj certifikat ne pokriva ono što je potrebno. GOTS ili OEKO-TEX certifikat se dostavljuje kao "dokaz", dok je nejasno je li taj certifikat pokriva pravi period, seriju ili tvrdnju. mogu li koristiti svoj GOTS ili OEKO-TEX certifikat kao dokaz u digitalnom proizvodnom dossjeу opisuje gdje je usko grlo.

Marka preuzima isporučene podatke bez da ih provjerava i kasnije saznaje da nisu točni. Taj je rizik veći kod uvoza izvan EU, gdje postoji manje izravnog uvida u uvjete proizvodnje. Što znači pasošport proizvoda ako uvozim odjeću i tekstil iz izvan EU-a? opisuje tu situaciju specifično.

Što možete dokumentirati

  • Písani zahtjev po dobavljaču, koji sadrži točno koje su podatke potrebne i za koji je proizvod ili koju kolekciju. Ovo je osnova da se kasnije dokaže da je na vrijeme i konkretno traženo.
  • Ugovorna odredba o isporuci podataka, uključena u ugovor o nabavi ili kao dodatak tome. Kako trebam dokumentirati dostavu podataka pasošporta u svojem ugovoru o nabavi? opisuje od čega se takva odredba može sastojati, uključujući rokove i posljedice ako nema isporuke.
  • Dnevnik korespondencije: kada je što zatraženo, koji je bio odgovor te koji su sljedeći koraci poduzeti. To je osobito relevantno kada dobavljač strukturno kasni ili nepotpuno isporučuje.
  • Stalna procedura za provjeru dostavljenih podataka, tako da se ono što stigne ne preuzima automatski kao točno. Kako trebam provjeriti je li točnost podataka svojega dobavljača? opisuje kako ta provjera može izgledati u praksi.
  • Dogovori o revizijama ili inspekcijama kod dobavljača, za situacije u kojima su podaci više puta nepotpuni ili nepouzdani. trebam li dati kontrolirati svog dobavljača u inozemstvu za digitalni proizvodni dosje ide u prilog tome kada je to razumna mjera.
  • Pregled koju proizvođač koje dijelove proizvoda isporučuje, kada je proizvodnja podijeljena na više stranaka, tako da je u slučaju neuspjeha jedne stranke jasno koji su podaci izgubljeni i od koga oni trebaju doći.

Ova dokumentacija ne mijenja činjenicu da marka sama ostaje odgovorna za paspoort. Ono što to čini jest izgradnja dokaza vlastite nastojanja, za trenutak kada dobavljač ipak ne isporučuje.

Ovo nije pravna savjet. Ova stranica pruža opće informacije o regulativi na koju se ova platforma odnosi. Ne poznajemo vašu situaciju. Ako sumnjate u vlastiti slučaj, obratite se pravniku ili nadležnom nadzornom tijelu.

Napisano s AI-jem na osnovu gornjih izvora, provjerio čovjek na 2026-08-22. Nešto nije u redu? Javite nam — ispravke imaju prioritet.