Odjeću sam dao izraditi pod svojom markom — tko izrađuje pasport?

Tko sastavlja pasport kod privatne marke

U većini slučajeva, marka koja odjeću plasira na tržište pod svojim imenom ili logotipom je stranka odgovorna za digitalni proizvodni pasport — čak i ako se odjevni predmet faktički šiva u vanjskoj tvornici. ESPR primarno ne gleda tko rukuje iglom, već tko proizvod plasira na trošište pod svojim imenom krajnjim potrošačima. Tko pusti da se kolekcija proizvede i da mu prošiju vlastitu etiketu, time u praksi nastupa kao proizvođač u smislu Uredbe, s odgovarajućim obvezama oko informacija o proizvodu. Faktična lokacija proizvodnje, tvornica ili tekstilno poduzeće koje radi na zadatak, ostaje važna karika u tom lancu: ta stranka pruža podatke o materijalima, podrijetlu i proizvodnom procesu, ali je marka ona koja pusti da se pasport sastavi i odgovorna je za njega na tržištu.

Za koga su te obveze relevantne, a za koga nisu

Ova razlika je relevantna za tri različite uloge koje se u lancu privatne marke često miješaju. Marka ili uvoznik koji odjeću prodaju pod vlastitim imenom, obično spadaju pod obveze za proizvođače. Tvornica ili dobavljač tekstila koji proizvode na zadatak bez da sami plasiraju marku na tržište, spadaju pod pravila za aktere u lancu opskrbe: oni pružaju podatke, ali nisu oni koji pasport komuniciraju potrošaču. Posrednik koji samo kupuje i preprodaje bez vlastite marke je u drugoj poziciji nego marka koja svoj naziv prošija na odjevni predmet. Ovaj tekst govori o situaciji u kojoj poduzeće čini da se njegova vlastita etiketa prošije na odjeću koja se proizvodi drugdje — a ne o samoj tvornici niti o čistoj preprodaji.

Kad će to vrijediti

Ovaj datum još nije utvđen. Ono što je utvđeno: ESPR radni plan 2025-2030 spominje delegiranu uredbu za tekstil i odjeću koja se očekuje 2027., a odjeća s osamdeset posto ili više tekstilnih vlakana dolazi pri tome kao prva kategorija. Tek s tom delegiranom uredbom precizni zahtjevi za pasport odjeće — koji podaci, koji podatkovni nosač, koja izuzeća — konačno se određuju. Dok se ta uredba ne objavi, opće obveze iz ESPR-a vrijede kao okvir, ali nedostaju specifični detalji za tekstil. Čim se uredba objavi, datum se ažurira na ovoj stranici.

Što to znači za pristup

Redoslijed kojim se ovo u praksi provodi počinje utvrđivanjem vlastite uloge: tko nosi marku i prodaje odjeću pod vlastitim imenom, razumno je da ide od uloge proizvođača, bez obzira gdje se šiva. Zatim slijedi mapiranje vlastitog lanca opskrbe — koja tvornica, koji dobavljač tkanina, koja praonica ili završna obrada je uključena u kolekciju, i koje podatke o materijalu, sastavu i podrijetlu mogu pružiti. Treća je faza bilježenje te dostave podataka u postojeće dogovore o nabavi s tvornicama i dobavljačima, tako da potrebne informacije ne trebaju biti tražene naknadne po kolekciji. Zatim je to samo pitanje sažimanja tih podataka u pasport, hostiranja za obavezni period i opremanja QR-podatkovnog nosača na odjevnom predmetu — to je dio procesa koji platforma kao texpas.eu preuzima na osnovu dostavljenih podataka proizvođača ili uvoznika. Tko sada već radi s dobavljačima, može bez čekanja na delegiranu uredbu već početi sa organizacijom podataka o materijalu i podrijetlu po članu; taj se rad ionako kasnije trebati, bez obzira na točan oblik zahtjeva.

Zakonska osnova: članak 27. i 38. ESPR-a

Članak 27. Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR) opisuje obaveze proizvođača, uključujući stranu koja proizvod stavlja na tržište pod svojom markom čak i kada je proizvodnja outsourced. Članak 38. iste uredbe opisuje zahtjeve za subjekte u dobavnom lancu, stranama koje pružaju sirovine, poluproizvode ili radove u obradi odjeće bez da sami nastupaju kao marka prema potrošaču. Zajedno, ovi članci određuju da je odgovornost za pasošt na marki, dok se temeljni podaci često moraju dobiti drugdje iz lanca.

Ako sada već proizvodite odjeću pod svojom markom, najbolje je započeti s inventarizacijom vlastite proizvodnog lanca i uspostavljanjem dogovora o podacima s proizvođačima i dobavljačima — taj preliminarni rad ostaje upotrebljiv čim se delegirana uredba za tekstil objavi i postanu poznati točni zahtjevi.

Na čemu se ovo temelji

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex-u. Pozivamo se za svaku tvrdnju; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno morate učiniti

Što se od vas očekuje

Proizvodnja odjeće pod vlastitom markom uobičajena je praksa u modnoj industriji: tvornica proizvodi, a vaša marka se nalazi na odjevnom komadu. Prema ESPR-u, ta marka je ključna za određivanje tko mora raditi na digitalnomProductPassportu odjeće. Onaj koji stavlja svoje ime ili zaštitni znak na proizvod, u većini slučajeva se smatra proizvođačem u smislu članka 27. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) — čak i ako je proizvodnja u potpunosti vanjski izvršena. Stvarna lokacija proizvodnje nije ključna za tu određbu; marka na odjevnom komadu jest.

Obveze članka 27. padaju na marku

Članak 27. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) nameće proizvođaču niz obveza: osigurati da proizvod zadovoljava zahtjeve za ekološku konstruktivnost, sastaviti i ažurirati digitalni ProductPassport odjeće te održavati dostupnu tehničku dokumentaciju. Za poduzeće s 10 do 100 zaposlenih koje samo ne proizvodi ali nosi marku, to u praksi znači da odgovornost za paspoort leži kod vlastitog poduzeća, čak i ako se znanje o materijalima i proizvodnim procesima nalazi u tvornici. To zahtijeva način rada u kojem se podaci iz tvornice sustavno prikupljaju, provjeravaju i obrađuju — a ne kao jednokratna radnja pri prvoj narudžbi.

Razlika između vlastite marke i opskrbe drugoj marki

Tvornica koja proizvodi za više private label klijenata, prema ESPR-u nije proizvođač tih proizvoda; ona je dobavljač. Članak 38. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) opisuje zahtjeve za subjekte u lancu opskrbe: oni moraju dostaviti podatke potrebne za ispunjavanje zahtjeva za ekološku konstruktivnost, ali sami sastavljanje i upravljanje pasportom nije njihov zadatak. Za private label poduzeće to znači da je tvornica dobavljač podataka, a ne strana koja uređuje paspoort u vaše ime — osim ako nije drugačije ugovoreno i ako se to sporazumijevanje može izvršiti.

Jasno odrediti tko ima koju ulogu, prije nego što proizvodnja počne

Budući da se raspodjela uloga ne slijedi automatski iz toga tko zapravo izrađuje odjevni komad, za private label poduzeće je razumno da na početku proizvodnog odnosa jasno odredi tko ima koju ulogu. To sprječava da pri kontroli ili pitanju kupca nitko ne zna tko je odgovoran. Na stranici Tko je odgovoran za digitalni pasport proizvoda odjeće i tekstila? nalazi se kako ta raspodjela uloga funkcionira u općenitom smislu; za situaciju u kojoj se vlastita marka nalazi na proizvodu koji se izrađuje drugdje, Odjeću i tekstil prodajem pod svojom markom — koje obveze trebam? daje daljnje pojašnjenje.

Ako se tvornica nalazi izvan EU-a

Mnoga private label poduzeća proizvode u tvornicama izvan Europske unije. To ne mijenja ulogu marke kao proizvođača, ali dodaje praktičnu točku: podaci se moraju prikupljati na većoj udaljenosti i često preko jezične barijere. Što to konkretno znači za tok informacija, opisano je na Moj proizvođač se nalazi izvan Europske Unije — tko tada uređuje produktni pasport?.

Gdje stvari krenu po zlu u praksi

Niz situacija se vraća kod private label poduzeća koja počinju raditi na digitalnom ProductPassportu odjeće.

Prva je pretpostavka da će tvornica urediti paspoort, jer tvornica poznaje materijale i procese. Poznavanje proizvoda nije isto što i odgovornost za paspoort; ta odgovornost prati marku, ne lokaciju proizvodnje.

Druga je kolekcija s više tvornica po sezoni, gdje svaka tvornica dostavi druge podatke — jedna dostavi potpuni pregled sastava, druga samo kratko račun. Bez čvrstog formata nastaje raznolik skup dokumentacije koji je pri reviziji teško pratiti povratno na jedan potpun paspoort po artiklu.

Treće je nedostatak pisanoga dogovora o tome tko dostavi podatke, u kojem obliku i do kojeg datuma. Usmeni dogovori s tvorcom obično dobro funkcioniraju dok se isporuka ne odgodi i nitko više ne zna tko bi trebao dostaviti koji dio informacija.

Četvrta situacija je smjena tvornice usred sezone, primjerice zato što lokacija proizvodnje nema dovoljno kapaciteta. Putovnica izvornog članka tada može biti netačna, dok redni broj članka i natpis ostaju nepromijenjeni — podaci iza putovnice moraju se premjestiti.

Peta je zbunjivanje vlastite uloge s ulogom veleprodavca ili posrednika u lancu. Tko vodi vlastitu marku, nije automatski isto što i stranka koja samo dalje prodaje; razlika između tih uloga objašnjena je na sam distributor odjeće, koja su moja obveze pri digitalnom proizvodnom dossjeу.

Što možete dokumentirati

Proizvodnji ugovor s tvorcom u kojem je navedeno koji se podaci dostavljaju, u kojem obliku i u kojem se trenutku proizvodnog procesa.
Stalno dostavljačko vrijeme za sastav materijala, podrijetlo sirovina i korištene kemikalije, tako da su podaci različitih tvornica međusobno usporedivi i obrađivi.
Unutarnji pregled po kolekciji ili rednom broju članka koje je proizvelo koja tvornica, uključujući eventualne smjene tvornice tijekom sezone.
Kontaktni podaci i osoba za kontakt u svakoj tvornici za pitanja o sastavu određenog članka, čak i nakon završetka narudžbe.
Arhiv dostavljene dokumentacije po članu, povezan s razdobljem u kojem je taj članak prodavan.

Ove se evidencije čine temeljem na kojem se putovnica može sastaviti i, kada se to zatraži, može se potkrijepiti. Što se događa kada te potpore nedostaje, opisano je na Što se događa ako nemam digitalni pasport proizvoda za svoju odjeću i tekstil?

Ovo nije pravna savjet. Ova stranica pruža opće informacije o regulativi na koju se ova platforma odnosi. Ne poznajemo vašu situaciju. Ako sumnjate u vlastiti slučaj, obratite se pravniku ili nadležnom nadzornom tijelu.

Napisano s AI-jem na osnovu gornjih izvora, provjerio čovjek na 2026-08-22. Nešto nije u redu? Javite nam — ispravke imaju prioritet.